Top 10 najboljih srpskih fudbalera u istoriji
Možda Srbija nije među najtrofejnijim državama u svetu fudbala, ali je ovoj igri podarila veliki broj sjajnih i harizmatičnih igrača - onih koji su pokorili Evropu i ostavili svoj pečat u istoriji klupskog i reprezentativnog fudbala. Od majstora stare jugoslovenske škole fudbala do zvezdi koje su zasijale u Ligi šampiona i Premijer ligi, srpski fudbaleri su oduvek bili čuveni zbog svojih radnih navika i svog karaktera.
Sastavili smo listu deset najvećih fudbalera u istoriji Srbije, onih čija su imena postala simboli jedne ere, i čija igra i danas inspiriše generacije.
Najbolji srpski fudbaleri svih vremena
Nije lako odabrati najboljih deset srpskih fudbalera u istoriji. Različite generacije navijača imaju svoje heroje kojih se sećaju: neki su nostalgični za danima stare Jugoslavije, dok su drugi odrasli kada je Nemanja Vidić suvereno komandovao odbranom Mančester junajteda.
Pokušali smo da ovom izboru pristupimo uzimajući u obzir mnogo faktora i poštujući svaku eru. Na našoj listi nalaze se igrači koji su:
- dostigli najviši nivo u klupskom ili reprezentativnom fudbalu,
- uticali na razvoj fudbala u našoj zemlji,
- ostavili svoj pečat u srcima navijača - ne samo u Srbiji, već i širom sveta.
Evo top 10 igrača bez kojih istorija srpskog fudbala ne bi bila potpuna.
№10 — Aleksandar Mitrović
Brze činjenice
- Pozicija: Napadač.
- Klubovi: Partizan Beograd → Teleoptik → Anderleht → Njukasl junajted → Fulam → Al Hilal→ Al Rajan
- Glavni uspesi: Šampion belgije (2014), Zlatna kopačka Čempionšipa (2022) — rekordna 43 gola, najbolji strelac reprezentacije Srbije u istoriji
Aleksandar Mitrović je klasični napadač starog kova: moćno građen, nemilosrdan u šesnaestercu, sa neizostavnom strasti prema ovoj igri. Nakon početnih uspeha u Anderlehtu, preselio se u Englesku, gde je nakon “sazrevanja” u Njukaslu postao legenda Fulama. Kao napadač i kao lider, poveo je ovaj klub iz dubina Čempionšipa sve do Premijer lige.
Njegova selidba u Saudijsku Arabiju uticala je na razvoj karijere i na trofeje, ali što se tiče znanja, kapiten reprezentacije Srbije i dalje je jedan od najboljih igrača našeg nacionalnog tima.
№9 Dušan Tadić
Brze činjenice
- Pozicija: Ofanzivni vezista / Krilo
- Klubovi: Vojvodina → Groningen → Tvente → Sautempton → Ajaks → Fenerbahče → Al Vahda
- Glavni uspesi: 3× šampion Eredivizije (sa Ajaksom), polufinalista UEFA Lige šampiona (2019), Igrač godine u Holandiji (2019), više od 100 nastupa za Srbiju; dugogodišnji kapiten reprezentacije
Dušan Tadić je igrač čija je karijera svedočanstvo o tome da inteligencija i tehnika i dalje mogu da nadmaše brzinu i snagu. Njegov put počeo je u Vojvodini, ali je procvetao tek u Ajaksu, gde će postati “mozak” one sjajne ekipe koja je stigla do polufinala Lige šampiona 2019. godine. Bio je i ključna figura u reprezentaciji Srbije sve dok se nije povukao iz nacionalnog tima, a sem njegovih golova i asistencija, “Orlovi” nisu uspeli da nadoknade ni uticaj koji je imao na igru.
Smirenost, tehnika i fudbalska inteligencija učinili su ga možda i najprefinjenijim srpskim igračem njegove generacije - bio je simbol “pametnog fudbala” na srpski način.
№8 Nemanja Matić
Brze činjenice
- Pozicija: Defanzivni vezista
- Klubovi: Kolubara → Košice → Čelsi → Vitese (pozajmica) → Benfika → Čelsi → Mančester junajted → Roma → Ren → Lion → Sasuolo
- Glavni uspesi: 3× šampion Premijer lige (Čelsi, 2015, 2017), Šampion portugalske Primeire (Benfika, 2014), Igrač godine u Srbiji (2014, 2015)
Nemanja Matić je ovaploćenje pouzdanosti i fudbalske inteligencije. Karijeru je počeo kao ofanzivni vezista ali se vremenom transformisao u defanzivnog veznog igrača svetskog kova. Rastao je gde god da je bio, od slovačkih Košica do Benfike. Tamo će postati lider i zaslužiti povratak u Čelsi.
U Engleskoj je on simbol ravnoteže - igrač koji je one najteže stvari radio na jednostavan način. Pod Žozeom Murinjom osvojio je dve titule prvaka Engleske i potom pratio “Posebnog” do Mančester junajteda, dokazavši da iskustvo i disciplina mogu da budu jednako vredni kao i brzina.
U reprezentaciji Srbije dugo je bio sam temelj veznog reda. Pravi profesor na centru igrališta, Matić je igrač koji nije umirao u lepoti, ali je uvek imao rezultate.
№7 Branislav Ivanović
Brze činjenice
- Pozicija: Desni bek / Centralni bek
- Klubovi: Srem → OFK Beograd → Lokomotiva Moskva → Čelsi → Zenit Sankt Petersburg → Vest Bromvič Albion
- Glavni uspesi: Osvajač UEFA Lige šampiona (2012), osvajač Lige Evrope (2013, 2019), 3× šampion Engleske, 3× osvajač FA kupa, više od 100 nastupa za Srbiju, kapiten reprezentacije
Branislav Ivanović je epitom svestranosti i liderstva. Mogao je da igra na bilo kojoj poziciji u odbrani, ali je predstavljao i veliku opasnost kada krene napred, posebno u prekidima. Preokret u njegovoj karijeri dogodio se u Čelsiju, u kojem je napredovao sve do kapitena i jednog od ključnih igrača “zlatne ere” londonskog kluba. Njegov pogodak u finalu Lige Evrope 2013. godine, ali i golovi protiv Liverpula u Ligi šampiona, i dalje se pamte na Stamford bridžu.
№6 Vladimir Beara
Brze činjenice
- Pozicija: Golman
- Klubovi: Hajduk Split → Crvena zvezda Beograd → Alemanija Ahen → Viktoria Keln
- Glavni uspesi: 3× prvak Jugoslavije (sa Hajdukom i Zvezdom), osvajač srebrne olimpijske medalje (1952, Helsinki), izabran za jednog od najboljih golmana Evrope 50-ih godina prošlog veka
Vladimir Beara bio je prvi Srbin koji je promenio shvatanje pozicije na kojoj igra. Po tome je bio čovek ispred svog vremena. Njegov nadimak, “Baletan u rukavicama”, dobro je oslikavao njegov stil: agilnost, reflekse, ali i tehniku koju čuvari mreže toga doba nisu imali.
Beara je postao legenda Hajduka, potom i cenjeni član Crvene zvezde, u kojoj je usavršio svoje znanje. Pedesetih godina prošlog veka, smatran je za jednog od najboljih golmana Evrope, rame uz rame sa Lavom Jašinom.
№5 Dragan Stojković (Piksi)
Brze činjenice
- Pozicija: Ofanzivni vezista / Plejmejker
- Klubovi: Radnički Niš → Crvena zvezda Beograd → Olimpik Marselj → Verona → Nagoja Grampus Ejt
- Glavni uspesi: Šampion Jugoslavije (sa Crvenom zvezdom, 1990), osvajač Lige šampiona (1993, sa Marseljom - bio je član ekipe), igrač godine japanske Džej lige (1995)
Dragan Stojković, poznat po nadimku Piksi, bio je jedan od najdarovitijih fudbalera koje je Evropa imala čast da upozna. Za njega se pročulo još dok je nastupao za niški Radnički, a uskoro će postati i Zvezdina zvezda. Bio je kapiten Crvene zvezde, mada je napustio klub pre nego što će njegova generacija crveno-belih ostvariti san i popeti se na vrh Evrope 1991. godine. Navijači Zvezde pamte kako je odbio da izvede penal protiv svog bivšeg kluba u finalu odigranom u Bariju.
Stojković je bio pravi čarobnjak na terenu: njegovi driblinzi, dodavanja, ali i sposobnost da stane na loptu u pravom trenutku predstavljali su neprekidnu opasnost na svakom delu terena. Na Svetskom prvenstvu 1990. bio je jedan od najboljih igrača, a prepričavaju se i dalje dva majstorska, čudesna pogotka kojima je pomogao Jugoslaviji da izbaci Španiju u osmini finala.
U poznom delu karijere postao je i kultni igrač u Japanu, gde je nastupao za Nagoju.
№4 Siniša Mihajlović
Brze činjenice
- Pozicija: Defanzivac / Vezni igrač
- Klubovi: Vojvodina → Crvena zvezda Beograd → Roma → Sampdorija → Lacio → Inter Milan
- Glavni uspesi: Osvajač Kupa šampiona (1991, sa Crvenom zvezdom), osvajač Interkontinentalnog kupa (1991), šampion Serije A (sa Laciom, 2000), Osvajač Kupa pobednika kupova i UEFA Superkupa (sa Laciom, 1999), rekorder po broju golova iz slobodnih udaraca u Seriji A u kategoriji defanzivaca (28)
Siniša Mihajlović predstavlja redak primer igrača koji je ostavio svoj pečat u dve ere i u dve uloge: kao pouzdani defanzivac i kao ubitačni izvođač slobodnih udaraca. Počeo je u Vojvodini, ali je predstavljao srce i dušu tima Crvene zvezde koji će osvojiti Kup evropskih šampiona 1991 - i dalje najvažniji trofej u istoriji srpskog fudbala.
Po selidbi u Italiju, Mihajlović je postao jedan od stubova Serije A devedesetih. Prvo u Sampdoriji, a kasnije u Laciju, postao je majstor slobodnih udaraca, a njegova levica je ušla u legendu. Postigao je tri gola iz slobodnjaka protiv Sampdorije 1998. godine, što je i dalje neprevaziđeno.
№3 Nemanja Vidić
Brze činjenice
- Pozicija: Centralni bek
- Klubovi: Crvena zvezda Beograd → Spartak Subotica (pozajmica) → Spartak Moskva → Mančester junajted → Inter Milan
Glavni uspesi: 5× šampion Engleske, osvajač UEFA Lige šampiona (2008), osvajač FIFA Svetskog klupskog prvenstva (2008), kapiten Mančester junajted (2010–2014)
Nemanja Vidić - ime koje je postalo sinonim za reč “zid”. Njegovo partnerstvo sa Rijom Ferdinandom u srcu odbrane Mančester junajteda i dalje se smatra jednim od najboljih u istoriji Premijer lige.
Nakon proboja u Crvenoj zvezdi i kraćeg boravka u Spartaku iz Moskve, Vidić je prešao u Mančester junajted 2006. Već nakon prvih nekoliko meseci navikavanja, videlo se da je rođen za engleski fudbal. Njegova čvrstina kombinovana je sa fantastičnim pozicioniranjem i smirenošću, dok su mu liderski kvaliteti brzo doneli traku legendarnog kluba oko ruke - daće mu je lično ser Aleks Ferguson.
Sa Junajtedom je osvojio sve što se moglo osvojiti - od titula u prvenstvu do Lige šampiona - a njegovo ime i dalje se izgovara sa poštovanjem, čak i od strane protivničkih navijača.
№2 Dejan Stanković
Brze činjenice
- Pozicija: Centralni / Ofanzivni vezista
- Klubovi: Crvena zvezda Beograd → Lacio → Inter Milan
- Glavni uspesi: Osvajač Lige šampiona (2010, sa Interom), 5× prvak Serije A, osvajač FIFA Svetskog klupskog prvenstva (2010)
Dejan Stanković je igrač koji povezuje generacije: bio je zvezda ere SRJ, idol u Italiji, legenda u Srbiji. Stanković je započeo svoje putovanje u Crvenoj zvezdi, gde je već sa 19 godina dobio kapitensku traku i predvodio crveno-bele do titule. Godine 1998. prešao je u Lacio, u ekipu koja će pod Svenom-Goranom Eriksenom postati jedna od najuzbudljivijih u tada najjačoj ligi Evrope. Sa tim sastavom nebeskoplavih, Stanković je u Italiji osvojio sve, uključujući i dugo čekani “Skudeto” 2000. godine.
No njegov istinski vrhunac dogodiće se u Interu. U ekipi Žozea Murinja Stanković će postati pravi mozak operacije, a u sezoni 2009/10 osvojili su triplu krunu: prvenstvo, kup i Ligu šampiona. Njegov pogodak sa centra terena protiv Šalkea u Ligi šampiona ušao je u istoriju fudbala, kao savršeni primer prisebnosti i fudbalske intuicije.
№1 Dragan Džajić
Brze činjenice
- Pozicija: Levo krilo
- Klubovi: Crvena zvezda, Bastija
- Glavni uspesi: Srebrna medalja na Euro 1968 (sa Jugoslavijom), 5× prvak Jugoslavije, Član idealnog tima UEFA Euro 1968, Izabran za najboljeg jugoslovenskog fudbalera 20. veka od strane FIFA
Dragan Džajić smatra se za najvećeg jugoslovenskog i srpskog fudbalera svih vremena. Pravi majstor na levom krilu, kombinovao je neverovatnu brzinu, kontrolu lopte i savršen centaršut, a u situacijama jedan na jedan bio je gotovo nezaustavljiv. Njegov zaštitni znak - brzi trk po boku, pa onda precizan pas ili moćan šut - bio je strah i trepet po mnoge rivale na Starom kontinentu.
Džaja je proveo gotovo celu karijeru u Crvenoj zvezdi, za koju je nastupio više od 600 puta i sa kojom je osvojio veliki broj trofeja. Postao je heroj čitave nacije na Evropskom prvenstvu 1968, kada je srušio Engleze i pomogao Jugoslaviji da stigne do finala. Čak su ga i legende poput Bobija Čarltona nazivale “balkanskim čarobnjakom”.
Za mnoge navijače, Džajić ostaje simbol jedne ere u kojoj je jugoslovenski fudbal objedinjavao tehniku i inteligenciju. Ostao je primer i za sve one koji žele da saznaju kako su nekada izgledala prava krila - a to što je odabran za najboljeg igrača 20. veka sa ovih prostora samo potcrtava njegov značaj.
Najbolji srpski fudbaleri danas
Srpski fudbaleri nekada su bili klasa, ali i danas postoje igrači koji bi jednog dana mogli da se ubroje u legende. Evo liste 15 srpskih fudbalera na koje treba da obratite pažnju.
- Dušan Tadić
- Aleksandar Mitrović
- Sergej Milinković-Savić
- Dušan Vlahović
- Nemanja Gudelj
- Luka Jović
- Andrija Živković
- Saša Lukić
- Miloš Veljković
- Nemanja Maksimović
- Ivan Ilić
- Strahinja Pavlović
- Filip Kostić
- Đorđe Petrović
- Nikola Milenković
Zaključak
Srbija je oduvek bila zemlja u kojoj su rasli fudbaleri svetske klase. Legende iz prošlosti, kao što su Dragan Džajić, Siniša Mihajlović i Nemanja Vidić, postavili su standarde znanja, liderstva i karaktera na koje se ugledaju generacije mladih igrača. Njihovi uspesi kako na klupskom, tako i na reprezentativnom nivou, proneli su slavu srpskog fudbala u Evropi i svetu.
Moderna generacija nastavlja ovu tradiciju. Aleksandar Mitrović, Dušan Tadić, Sergej Milinković-Savić i drugi odavno su dokazali da je Srbija i dalje vrelo talenata za najbolje evropske lige. Oni su bili i srce i duša reprezentacije, donosili su pobede i pehare svojim klubovima, i inspirisali nove naraštaje.
Fudbal u Srbiji je živ, takmičarski, originalan. U njemu se prepliću istorija i sadašnjost, čineći neprekinutu liniju kvaliteta i duha, koja pomaže srpskim igračima da ostave svoj pečat na globalnoj pozornici.